Digitalizacija zdravstva u Bosni i Hercegovini ulazi u novu fazu kroz postepeno širenje elektronskih zdravstvenih kartona, povezivanje informacionih sistema i nove nabavke softvera u pojedinim kantonima, a sve to bi pacijentima u praksi moglo olakšati pristup nalazima, terapiji i medicinskoj dokumentaciji.
Za mnoge građane i dalje je uobičajeno da prije pregleda prikupljaju stare nalaze, uputnice i papire iz više ustanova, posebno ako liječenje traje duže ili se obavlja na nekoliko različitih adresa. Upravo zato elektronski kartoni sve češće dolaze u fokus kao alat koji bi mogao smanjiti nepotrebno nošenje dokumentacije i ubrzati osnovne administrativne korake.
Ipak, iza te promjene stoji složen sistem. Zdravstvo u Bosni i Hercegovini organizovano je kroz više nadležnih nivoa, pa se digitalna rješenja razvijaju neujednačenim tempom. To znači da se u nekim sredinama već pojavljuju napredniji oblici elektronskih usluga, dok druge tek pripremaju teren za ozbiljnije povezivanje podataka, opreme i procedura.
Elektronski zdravstveni karton u osnovi je digitalni oblik medicinske dokumentacije, a njegova vrijednost zavisi od toga koliko su podaci potpuni, ažurni i dostupni ovlaštenim zdravstvenim radnicima. U tom okviru se nalaze dijagnoze, terapije, laboratorijski nalazi, raniji pregledi i informacije o alergijama, ali samo ako su ustanove tehnički i organizaciono spremne za razmjenu.
Za pacijente je najvažnije to što bi se u idealnom slučaju smanjio broj ponovljenih odlazaka na šaltere i potreba da se isti podaci više puta nose od doma zdravlja do bolnice, pa zatim do laboratorije ili specijalističke službe. Međutim, to ne znači da su svi sistemi već povezani niti da svaki ljekar ima pristup cjelokupnoj historiji liječenja bez jasnih pravila i dozvola.
Analiza digitalnog zdravstva počela još 2023. godine
Prema informacijama Federalnog ministarstva zdravstva, u septembru 2023. godine pokrenuta je analiza zdravstvenih informacionih sistema u Bosni i Hercegovini. Taj posao rađen je u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, uz finansijsku podršku Evropske unije, a cilj je bio da se sagleda kako izgleda digitalna slika zdravstva u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu.
Riječ je o važnom koraku jer analiza nije bila ograničena samo na broj računara ili softvera u ustanovama. Ona je trebalo da pokaže koliko postojeća rješenja zaista pomažu pacijentima i zdravstvenim radnicima, gdje su uska grla u razmjeni podataka i šta je potrebno unaprijediti da bi elektronsko zdravstvo bilo funkcionalno, a ne samo formalno uvedeno.
Takve procjene imaju praktičnu vrijednost i zato što se na njihovoj osnovi mogu planirati dalja ulaganja. To se odnosi na novu opremu, ali i na manje vidljive, a često presudne dijelove sistema: zaštitu podataka, kompatibilnost programa i obuku zaposlenih koji svakodnevno rade sa medicinskom dokumentacijom.
Važno je, međutim, naglasiti da pokretanje te analize ne znači da je istovremeno uspostavljen jedinstveni elektronski zdravstveni karton za sve građane. U praksi i dalje postoje različiti modeli i različit nivo spremnosti po kantonima i institucijama, pa se svaki pomak mora posmatrati kao dio šire tranzicije, a ne kao završena reforma.
U takvom okviru posebnu težinu imaju lokalni projekti i javne nabavke koje pokazuju da se digitalni sistemi ipak nastavljaju širiti. Oni ne daju odgovor na sve probleme, ali potvrđuju smjer u kojem zdravstvene ustanove pokušavaju ići, posebno tamo gdje postoji volja da se postojeći softver nadogradi i prilagodi novim potrebama.
Zeničko-dobojski kanton među sredinama koje šire postojeći sistem
Jedan od konkretnih primjera dolazi iz Zeničko-dobojskog kantona, gdje je početkom oktobra 2026. godine, prema podacima objavljenim na portalu Akta.ba, objavljena odluka o dodjeli ugovora za softverske licence namijenjene nadogradnji postojećeg sistema elektronskih zdravstvenih kartona. Nadogradnja je planirana za konsultativno-specijalističke službe domova zdravlja, Opću bolnicu u Tešnju i Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona.
Vrijednost prihvaćene ponude iznosi 660.000 KM, a kao odabrani ponuđač naveden je MEDIT d.o.o. Sarajevo. Sama činjenica da se ulaže u licence i proširenje sistema pokazuje da digitalna infrastruktura nije zamišljena kao jednokratno rješenje, nego kao proces koji se razvija u više etapa i obuhvata različite zdravstvene službe.
Ipak, između odluke o dodjeli ugovora i pune funkcionalnosti sistema stoji čitav niz tehničkih i organizacionih koraka. Nabavka softvera ne znači automatski da će svi pacijenti odmah osjetiti promjenu, niti da će svi podaci biti integrisani bez zastoja. U praksi je često potrebno vrijeme da se novi alati ugrade u svakodnevni rad ustanova i da zaposlenici prođu kroz prilagođavanje.
Takvi procesi su posebno osjetljivi u sistemu u kojem različite ustanove ne rade na potpuno istim platformama. Zbog toga se i naizgled jednostavno pitanje digitalnog kartona pretvara u širu priču o standardima, povezivanju baza podataka i tome koliko je sistem spreman da podnese razmjenu informacija bez gubitka kvaliteta i sigurnosti.
U tom smislu Zeničko-dobojski kanton predstavlja važan primjer jer pokazuje kako lokalne institucije pokušavaju da unaprijede postojeća rješenja, umjesto da krenu od nule. To je često jedini realan put u sistemima koji već imaju određenu digitalnu osnovu, ali još nisu dosegnuli nivo potpune međusobne povezanosti.
Recepti, uputnice i manje gužve na šalterima
Elektronski zdravstveni karton nije jedina digitalna usluga koja može promijeniti svakodnevicu pacijenata. U istom pravcu kreću i elektronski recepti i elektronske uputnice, koji mogu smanjiti potrebu za fizičkim nošenjem papira između ordinacija, laboratorija i specijalističkih službi. Za pacijente koji redovno koriste terapiju to može značiti manje čekanja i manje administrativnog opterećenja.
Takva rješenja već postoje u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući različite oblike digitalnih zdravstvenih usluga razvijanih u Kantonu Sarajevo. Ipak, dostupnost nije ista svuda, pa građani moraju provjeriti šta njihov dom zdravlja, zavod zdravstvenog osiguranja ili nadležna ustanova zaista nude u praksi, a ne samo na papiru.
Za širu javnost posebno je važna činjenica da digitalizacija ne smije postati prepreka za starije osobe ili građane koji nemaju dovoljno iskustva s internetom i pametnim telefonima. Ako pristup bude previše složen, sistem bi mogao izgubiti smisao koji bi trebao imati: da olakša, a ne zakomplikuje dolazak do zdravstvene zaštite.
Zato se digitalne usluge ne mjere samo po tome koliko su moderne, nego i po tome koliko su upotrebljive. Dobar sistem je onaj koji pacijentu skraćuje put do informacije, a zdravstvenom radniku ostavlja manje vremena za administraciju i više za stvarni medicinski rad.
Privatnost i sigurnost ostaju presudni
Medicinska dokumentacija spada među najosjetljivije lične podatke, pa elektronski kartoni nose i veliku odgovornost. Podaci o dijagnozama, terapijama, alergijama i pregledima moraju biti zaštićeni od neovlaštenog pristupa, što znači da sama digitalizacija nije dovoljna bez sigurnosnih mehanizama, kontrole pristupa i preciznih procedura.
To podrazumijeva zaštitu korisničkih naloga, vođenje evidencije o pristupima, dodatnu obuku zaposlenih i jasna pravila o tome ko, kada i zbog čega može pregledati podatke. Povjerenje građana u cijeli sistem zavisi i od toga da li institucije mogu objasniti kako se informacije obrađuju i koliko su sistemi transparentni u svakodnevnoj primjeni.
Najveća korist elektronskog zdravstva mogla bi biti vidljiva baš u situacijama kada pacijent nije u stanju da sam objasni svoju istoriju bolesti. U hitnim slučajevima brz pristup provjerenim podacima može pomoći ljekarima da donesu pravovremenu odluku, ali samo ako su informacije tačne, ažurne i dostupne u ustanovi koja pruža pomoć.
Zbog toga digitalizacija zdravstva u Bosni i Hercegovini nije samo tehničko pitanje, nego i pitanje odgovornosti. Ako se novi sistemi razvijaju pažljivo, uz zaštitu podataka i razumljive procedure za građane, oni mogu promijeniti svakodnevni odnos prema zdravstvenim uslugama i olakšati rad ustanovama koje godinama funkcionišu pod pritiskom velikog broja pacijenata i složene administracije.
Za pacijente to znači mogućnost da u budućnosti brže dolaze do nalaza i da im manje zavisi od komada papira koji se lako izgubi. Za zdravstveni sistem to je prilika da konačno poveže ono što je godinama bilo rasuto po šalterima, arhivama i različitim programima, uz obavezu da taj prelazak bude siguran, postepen i stvarno koristan.
