Svetlanina ideja da na vlastito vjenčanje pozove gataru počela je kao šala i kao način da gostima priredi neobično iznenađenje, ali je vrlo brzo prerasla u neugodan niz događaja koji su cijelo slavlje usmjerili u sasvim neočekivanom pravcu. Umjesto bezbrižne zabave, na svadbi se otvorio prostor za napetost, neizgovorene slutnje i prizor koji je sve prisutne ostavio bez riječi.
Mladenka je željela svadbu koja neće ličiti ni na jednu drugu, pa je odlučila da među goste dovede ženu koja se bavi gatanjem i koja bi, barem prema njenoj zamisli, govorila o budućnosti onih koji požele takvu vrstu zabave. U toj ideji nije bilo ničeg zlokobnog u početku: trebalo je to da bude dodatni sadržaj, mala atrakcija i povod za osmijeh tokom slavlja.
Ali upravo je susret sa ženom po imenu Marina promijenio ton cijele priče. Svetlana ju je upoznala na pijaci, gdje joj je prišla otvoreno i bez zadrške, objasnila joj ideju i ponudila dobru zaradu, uvjerena da će se gostima svidjeti takav originalan detalj. Marina je, međutim, već pri prvom razgovoru osjetila da se iza mladenkine vedrine krije nešto što nije mogla odmah objasniti.
Dok je slušala ponudu, pred njom se ukazala slika koja je nije napuštala: djevojka u vjenčanici, uplašena i s velikom prljavom mrljom na donjem dijelu haljine. Taj prizor nije trajao dugo, ali se vratio još jasnije, dovoljno da Marinu navede da ne donese odluku odmah. Zatražila je dva dana da razmisli, iako joj je bilo jasno da je ova svadba daleko od običnog poziva na privatnu zabavu.
Susret koji je promijenio tok slavlja

Marina nije bila neiskusna u razgovorima s ljudima koji traže savjet, tumačenje ili kratko predviđanje onoga što ih čeka. Ipak, Svetlana je bila drugačija od većine ljudi koji joj se obraćaju. Nije došla s tugom, strahom ili nekim očiglednim ličnim problemom; došla je sa željom da priredi neobičnu atrakciju za goste, kao da je sve što slijedi tek dio svadbene razonode.
Upravo zbog toga je slika mladenke koju je Marina vidjela djelovala još uznemirujuće. Ona nije znala šta bi moglo značiti to priviđenje, niti zašto se vraća tako uporno i jasno. Svetlana je, s druge strane, insistirala da ne želi izmišljene priče ili zabavu bez sadržaja; tražila je da Marina govori ono što zaista vidi, ne sluteći koliko će te riječi kasnije djelovati teško i nelagodno.
Nakon dva dana premišljanja, gatara je ipak prihvatila poziv. Na dan vjenčanja pojavila se među gostima obučena u crno, što je u svečanoj atmosferi punoj cvijeća, ukrasa i balona dodatno isticalo njen dolazak. Svetlana ju je dočekala raspoloženo, a potom i preko mikrofona obavijestila prisutne da svako ko želi može razgovarati s gatarom. U tom trenutku sve je još uvijek izgledalo kao jedna od onih svadbenih zgoda koje se dugo prepričavaju, ali ne zbog straha, nego zbog neobičnosti.
Vrlo brzo se pokazalo da je interesovanje gostiju zaista postojalo. Nekoliko žena odmah je poželjelo da razgovara s Marinom, pa su odlazile u manju prostoriju pored svečane sale. Tamo ih je gatara primala jednu po jednu, slušala njihove riječi i gledala im dlanove, dok je iz susjedne prostorije dopirala muzika i zvuk slavljenja. Za one koji su stajali po strani to je moglo djelovati kao simpatičan kontrast između svadbenog veselja i tihih, zatvorenih razgovora.

Ipak, jedna osoba nije pokazala nikakvu radoznalost. Mladoženjina majka Galina Petrovna ostala je uz sina i nije imala namjeru da ode do Marine. Ta činjenica je u početku prošla gotovo neprimijećeno, ali je za Marinu postajala sve važnija kako je vrijeme odmicalo. Osjećaj nelagode koji ju je pratio od prvog susreta s mladenkom sada je bivao sve izraženiji.
Tokom razgovora s jednom od gošći, Marina je čula priznanje koje ju je snažno uznemirilo. Osjetila je bol u sljepoočnicama, a pred očima joj se ponovo pojavila ista slika: mladenka u vjenčanici s uprljanim donjim dijelom haljine. Zujanje u glavi postalo je toliko intenzivno da je jedva uspijevala ostati sabrana. Iako nije mogla objasniti šta joj se događa, osjećala je da se njen unutrašnji nemir vraća s novom snagom.
Kada je završila s razgovorima, pomislila je da je njen zadatak zapravo završen. Međutim, tada je Svetlana ponovo ušla u prostoriju, ali više nije izgledala kao žena koja je prije samo nekoliko sati zračila lakoćom i uzbuđenjem. Osmijeh joj je nestao, a ponašanje se promijenilo do mjere da je i bez riječi bilo jasno da se nešto u njoj prelomilo. Prišla je Marini, uhvatila je za ruku i zamolila da ne odlazi prije kraja vjenčanja.
Marina je pristala, iako Svetlana nije znala da objasni zašto joj je toliko važno da ostane. Vratila se među goste i proslava je nastavljena uz muziku, ples i svadbene igre. Voditeljica je okupljene pozivala da učestvuju u programu, a atmosfera je spolja djelovala potpuno opušteno. Ipak, Marina je imala osjećaj da se nešto promijenilo i da više nije samo posmatrač svečanosti.

Prst upućen prema svekrvi
Dok je prolazila između stolova, osjetila je nelagodu kao da je neko stalno posmatra. Okrenula se, ali nije vidjela ništa posebno; gosti su razgovarali, nazdravljali i zabavljali se kao i ranije. Tada joj je Svetlana prišla s prijedlogom da je upozna sa suprugom i njegovom majkom. Taj trenutak je za Marinu bio važan, jer se napetost koju je osjećala od samog početka sada sabrala u jednu jedinu misao.
Kako su se približavale mladencima, napetost je rasla sa svakim korakom. Marina je počela da se zaustavlja, a potom je konačno stala kada je došla do mladoženje i njegove majke. Polako je podigla pogled prema Galini Petrovnoj, jedinoj osobi koja tokom cijele proslave nije pokazala interes za njene usluge. Zatim je prišla sasvim blizu i pred okupljenima podigla ruku, pokazujući prstom direktno prema njoj.
U tom prizoru završava dostupni dio priče, ali upravo zato ostaje snažan dojam da je svadbeno veselje, barem za one koji su mu svjedočili, već bilo nepovratno promijenjeno. Ono što je počelo kao šala i neobična zabava pretvorilo se u niz znakova koje niko nije umio odmah da tumači, a Marina je svojim potezom pred svima otvorila pitanje na koje odgovor nije dat u dostupnom dijelu događaja.
Za Svetlanu je to vjerovatno bio trenutak u kojem se svadbeno raspoloženje slomilo, dok je za goste ostalo samo čekanje da shvate šta je Marina vidjela i zašto je baš Galina Petrovna postala središte tog neobičnog i uznemirujućeg pogleda. Na kraju, u sali u kojoj su do maloprije odzvanjali muzika i smijeh, ostala je napetost koja je prekinula tok slavlja i ostavila prisutne da gledaju jedno u drugo, bez riječi i bez objašnjenja.
















