Tridesetosmogodišnji milioner Aleksandar odlučio je da svoju buduću suprugu izabere na način koji je šokirao i njega i sve oko njega: među dvadeset žena gledao je samo njihove ruke, dok su im lica bila skrivena bijelim platnima. Kada je konačno pokazao na jednu kandidatkinju i zatražio da joj skinu prekrivač s glave, uslijedio je prizor koji ga je ostavio ukočenog od šoka.
Priča o bogatom poslovnom čovjeku ne počinje glamurozno, nego iz njegovog dubokog nezadovoljstva privatnim životom. Iako je imao uspješne kompanije, raskošnu vilu i bogatstvo koje mu je omogućavalo život bez materijalnih ograničenja, Aleksandar nije uspijevao pronaći odnos koji bi mu donio sigurnost i povjerenje.
Tokom godina upoznavao je manekenke, glumice i žene iz imućnih porodica, ali je sve češće imao osjećaj da ga ljudi doživljavaju prvenstveno kroz novac. Upravo ta sumnja postala je temelj njegove odluke da potpuno promijeni način na koji bira životnu saputnicu. Htio je izbaciti iz igre izgled, porijeklo, društveni status i sve ono što bi, prema njegovom mišljenju, moglo zamagliti pravi karakter jedne osobe.
Izbor bez lica, bez imena i bez uobičajenih pitanja
Prema izvornom opisu, Aleksandar je nakon jednog razočaravajućeg izlaska došao kući vidno uznemiren, a njegov dugogodišnji pomoćnik Michael odmah je primijetio da se nešto dešava. Kada mu je rekao da želi da se oženi, pomoćnik je vjerovatno očekivao da će čuti ime određene žene ili bar neku romantičnu priču. Umjesto toga, čuo je plan koji mu se učinio gotovo nevjerovatnim.
Aleksandar je odlučio okupiti dvadeset neudanih žena, ali pod jednim, za njega ključnim uslovom: nije želio znati ništa o njima prije izbora. Nisu ga zanimali njihova imena, zanimanja, porijeklo, porodične okolnosti niti finansijski status. Čak ni njihova lica nisu smjela biti vidljiva. Jedino što je želio posmatrati bile su njihove ruke.
Michael je pokušao objasniti da se ozbiljan životni izbor ne može napraviti na osnovu tako suženog kriterija. Smatrao je da je nemoguće procijeniti nečiji karakter, vrijednosti i spremnost za brak samo gledajući jedan dio tijela. Ipak, Aleksandar nije odstupao od svoje namjere. Vjerovao je da će baš tako izbjeći sve one slojeve utiska koji su ga ranije razočarali.
Takav pristup nije bio samo romantični hir, nego i pokušaj da se poništi sve ono što ga je dotad pratilo kao bogatog čovjeka. U njegovom slučaju, novac je istovremeno bio prednost i prepreka: omogućavao mu je udobnost, ali mu je ostavljao gorak osjećaj da nikada ne može biti siguran u nečije namjere. Zato je odlučio stvoriti situaciju u kojoj će muškarac s imenom, statusom i bogatstvom, makar nakratko, ostati samo posmatrač tuđih gestova.
Dvadeset žena za jednim stolom
Nekoliko dana kasnije pripreme su bile završene i u velikoj svečanoj sali njegove vile postavljen je dugačak sto za dvadeset žena. Svaka od njih bila je prekrivena jednakim bijelim platnom, koje je skrivao lice, odjeću i cijelo tijelo, dok su ruke ostale položene ispred njih. Upravo su ti dlanovi trebali biti jedini trag prema odluci koja je, barem u njegovoj zamisli, trebala biti oslobođena bilo kakvog spoljnog utjecaja.
Kada je Aleksandar ušao u prostoriju, razgovori su utihnuli. Počeo je polako obilaziti sto, zastajao pred svakom kandidatkinjom i gledao njihove šake. Neke su imale uredno oblikovane i nalakirane nokte, na pojedinima su se vidjeli prstenovi i narukvice, dok su druge bile jednostavne, bez nakita i bez ikakvog upadljivog ukrasa.
On, međutim, nije postavljao pitanja. Nije tražio objašnjenja, nije komentarisao ono što vidi i nije pokušavao otvoriti razgovor. Ovakav izbor za njega je bio eksperiment u kojem je želio utvrditi može li išta iskreno proizaći iz trenutka u kojem su sve uobičajene društvene oznake uklonjene. Kako je vrijeme odmicalo, fokusirao se sve više na sitne detalje koji bi drugima vjerovatno promaknuli.
Kad je prišao toj kandidatkinji, uzeo je njenu ruku i nekoliko trenutaka gledao trag blizu palca. Žena se, prema opisu, blago pomjerila, ali nije rekla ništa. Aleksandar je u tom trenutku djelovao kao čovjek koji je pronašao odgovor na pitanje koje je postavljao sebi mnogo duže nego što je priznavao. Za razliku od drugih kandidatkinja, kod ove se zadržao primjetno duže, a potom je saopćio da je baš ona njegova izabranica.
Michael je bio zatečen. Još jednom ga je pokušao upozoriti da se brak ne bi smio temeljiti na odluci donesnoj prije stvarnog upoznavanja, ali milioner je ostao pri svom. U tom trenutku njegova odluka djelovala je konačno, gotovo neupitno, kao da je sve prethodne sumnje zamijenila sigurnost koju je pronašao u jednom paru ruku.
Šok nakon što je bijeli prekrivač skinut
Tek nakon proglašenja izbora uslijedio je trenutak koji je cijelu salu promijenio u nekoliko sekundi. Aleksandar je zatražio da se izabranoj ženi ukloni bijeli prekrivač s glave kako bi je konačno vidio. Jedan od pripadnika osiguranja prišao je i počeo podizati platno, ali atmosfera je odmah postala napeta, a prisutni su počeli razmjenjivati zabrinute poglede.
Kada je platno napokon skinuto, milioner je ostao potpuno nepomičan. Prema izvornom opisu, čovjek koji je samo trenutak ranije samouvjereno objavio svoju odluku više nije mogao izgovoriti nijednu riječ. Pogled na lice žene koju je izabrao očigledno ga je toliko iznenadio da je cijela sala utihnula i čekala njegovu reakciju.
Izvor ne otkriva šta je tačno bilo na njenom licu niti nastavlja dalje s objašnjenjem, ali jasno pokazuje da je upravo taj trenutak poništio njegovu prethodnu samouvjerenost. Ono što je trebalo biti racionalan test iskrenosti pretvorilo se u susret koji ga je ostavio bez riječi, dok je Michael s distance posmatrao posljedice odluke koju je od početka smatrao rizičnom.
Tako je priča o milioneru koji je vjerovao da se ljubav može prepoznati kroz jedan detalj završila upravo ondje gdje je njegov plan trebao dobiti potvrdu. Umjesto potvrde, dobio je šok, a žena čije je ruke pažljivo posmatrao ostala je u središtu događaja koji je promijenio čitav tok večeri i ostavio iza sebe pitanje koliko se zaista može suditi o čovjeku po onome što se vidi na prvi pogled.
