Od 1. novembra u Srbiji je počela primjena pravila o zimskoj opremi, a vozači do 1. aprila naredne godine moraju voditi računa ne samo o pneumaticima nego i o tome kada su oni zaista obavezni, šta sve zakon traži i kakve kazne prijete ako se propisi ne poštuju.
Mnogi vozači i dalje polaze od pretpostavke da je sam ulazak u novembar dovoljan znak da automobil mora odmah imati zimske gume. Međutim, propisi su precizniji od tog pojednostavljenog tumačenja: obaveza se veže za stanje kolovoza, odnosno za situacije u kojima su na putu snijeg, led ili poledica. Upravo tu nastaje najveća zabuna, jer se sezona zimskih pravila često poistovjećuje sa svakim novembarskim danom, iako to nije isto.
Zimski mjeseci u saobraćaju uvijek nose dodatni rizik, ali i potrebu za boljom pripremom. Niske temperature, jutarnji mraz, zaleđeni kolovozi i iznenadne snježne padavine mogu promijeniti uslove vožnje u vrlo kratkom vremenu, pa i na dionicama koje se svakodnevno koriste. Zbog toga se od vozača traži više opreza, ali i poznavanje pravila koja određuju šta je obavezno, a šta preporučeno.
U praksi, najveća dilema nije samo da li treba imati zimske gume, nego i kakve gume su dovoljne, mora li ih biti na sva četiri točka i kakva oprema je potrebna za vožnju van naseljenih mjesta. Pored toga, vozače posebno interesuje i iznos kazni, jer se u javnosti često spominju vrlo visoki rasponi koji u određenim slučajevima mogu dostići i 800.000 dinara.
Kada su zimske gume zaista obavezne
Najvažnije pravilo u Srbiji odnosi se na uslove na putu. Od 1. novembra do 1. aprila traje period u kojem se primjenjuju propisi o zimskoj opremi, ali se zimski pneumatici zakonski zahtijevaju kada na kolovozu ima snijega, leda ili poledice. To znači da vozač na potpuno suhom putu ne mora automatski biti u prekršaju samo zato što još koristi ljetne gume, iako takvo odgađanje nije ni praktično ni preporučljivo kada vrijeme postane nestabilno.
Propis je važan i zbog bezbjednosti, jer automobil sa neadekvatnim pneumaticima ne reaguje isto kao vozilo sa zimskom opremom. Razlike se posebno osjećaju pri kočenju, ulasku u krivinu i naglim promjenama pravca. Ako su prednja i zadnja osovina različito pripremljene, ponašanje vozila može postati nepredvidivo, što je naročito opasno na klizavoj podlozi.
Vozači koji se uglavnom kreću gradskim ulicama ponekad smatraju da im posebna priprema nije neophodna. Ipak, zimski uslovi ne moraju prvo nastupiti u planinskim predjelima. Mostovi, nadvožnjaci i zasjenjene dionice često se prvi zalede, a jutarnji mraz može pretvoriti i kratku relaciju u rizičnu vožnju. Zato je poznavanje pravila jednako važno kao i sama tehnička priprema vozila.
Uz pneumatike, propisi se odnose i na dodatnu opremu koja je naročito važna za putovanja van naseljenih mjesta. Lanaci za snijeg ili drugi propisani uređaji za povećanje prianjanja mogu biti neophodni, posebno na pravcima koji vode ka planinskim područjima. Njihova upotreba zavisi od stanja puta i saobraćajne signalizacije, pa vozač mora pratiti i oznake koje se nalaze uz samu dionicu.
Prema pravilima koja važe, u naseljenim mjestima nije obavezno imati lance kao sastavni dio zimske opreme. Ipak, izvan naselja situacija je drugačija, jer se traži odgovarajuća oprema za najmanje dva pogonska točka. To je detalj koji mnogi vozači previde, a upravo na takvim rutama vremenski uslovi mogu biti najzahtjevniji.
Kolike kazne prijete i kome se one zapravo odnose
Pitanje kazni najviše privlači pažnju javnosti, a posebno su se izdvojile informacije o rasponima koji su znatno različiti u zavisnosti od toga da li je prekršaj počinilo fizičko lice, preduzetnik ili pravno lice. U tom smislu, nije tačno da se svaki propust automatski kažnjava istom sumom. Upravo suprotno, zakon razlikuje odgovornost i vrstu prekršaja, pa se i sankcije kreću u više kategorija.
Prema informacijama Auto-moto saveza Srbije, za određene prekršaje fizičkih lica kazne se kreću od 6.000 do 20.000 dinara. Za preduzetnike je raspon od 50.000 do 200.000 dinara, dok su za pravna lica predviđene kazne od 100.000 do 800.000 dinara. Ti iznosi, međutim, ne znače da će svaki vozač bez zimskih guma dobiti najvišu moguću kaznu, jer se primjena propisa uvijek vezuje za konkretan prekršaj i odgovornu kategoriju.
U pojedinim slučajevima predviđena je i kazna od 5.000 dinara za neposjedovanje ili nepravilnu upotrebu propisane zimske opreme. Sankcije mogu biti i drugačije ako se utvrdi da vozilo zbog stanja pneumatika ne ispunjava uslove tehničke ispravnosti. To je još jedan razlog zbog kojeg vozači ne bi trebalo da posmatraju samo iznos potencijalne kazne, nego i stvarni tehnički status automobila.
Važno je i to što najveći iznosi, uključujući i onaj do 800.000 dinara, nisu predviđeni za običnog vozača koji privatno upravlja automobilom. Ti rasponi se odnose na određene prekršaje pravnih lica. Zato javno ponavljanje najviše brojke bez objašnjenja često stvara pogrešan utisak da svaki pojedinačni vozač riskira istu kaznu, što nije tačno.
Osim novčanih posljedica, propisi predviđaju i druge mjere. U određenim okolnostima policija može naložiti upotrebu odgovarajuće zimske opreme, a ako vozač ne postupi po nalogu, vozilo može biti isključeno iz saobraćaja. To pokazuje da se tema ne svodi samo na trošak, već i na mogućnost da se nastavak vožnje privremeno onemogući.
Nije dovoljno samo montirati zimske pneumatike
I kada vozač postavi gume namijenjene zimskim uslovima, time posao nije završen. Njihovo stanje je jednako važno kao i oznaka koja pokazuje da pripadaju toj kategoriji. Zimski pneumatik koji je istrošen, napukao ili neodgovarajućeg profila ne može pružiti ono što se od njega očekuje na hladnom i skliskom putu.
Jedan od ključnih uslova je dubina gazećeg sloja. Kada se zimski pneumatici koriste kao propisana zimska oprema, dubina šare mora iznositi najmanje četiri milimetra. Nova guma obično ima znatno dublji profil, često oko osam milimetara, ali se taj sloj s vremenom troši. Ako je ispod propisanog minimuma, pneumatik više ne ispunjava uslove za zimsku upotrebu.
Na gumama treba provjeriti i ima li pukotina, izbočina ili drugih vidljivih oštećenja. To je posebno važno kod pneumatika koji se koriste godinama ili su dugo stajali u neprikladnim uslovima. Starost ne mora automatski značiti neupotrebljivost, ali guma s vremenom mijenja svoja svojstva, pa se vizuelni utisak ne smije uzimati kao jedini pokazatelj da je sve u redu.
Zato je korisno da pregled obavi i vulkanizer, koji može provjeriti stanje gazećeg sloja, pritisak i eventualne nepravilnosti koje vozač sam ne bi primijetio. Takav pregled posebno je koristan prije dužih putovanja u zimskom periodu, kada se i manji tehnički propust može pretvoriti u ozbiljan problem na cesti.
Pravovremena zamjena pneumatika ima i praktičnu dimenziju. Početkom sezone raste potražnja za vulkanizerskim uslugama, pa se na termin ponekad čeka duže, naročito kada meteorolozi najave nagli pad temperature ili snijeg. Zbog toga vozači koji pripremu odgađaju često dolaze u situaciju da ne mogu sve završiti na vrijeme.
Pored guma, korisno je provjeriti i druge elemente vozila: kočnice, svjetla, akumulator, brisače i tečnost za pranje vjetrobranskog stakla. Zimi je preglednost često narušena zbog magle, snijega, kiše i prljavštine na staklima, a i najmanji kvar na ovim sistemima može dodatno otežati vožnju.
Vozači koji planiraju put prema planinskim krajevima trebalo bi da se dodatno informišu o stanju puteva i mogućim ograničenjima. Na takvim dionicama snijeg i poledica mogu ostati duže nego u gradovima i nižim predjelima, pa i vožnja koja djeluje kratko i rutinski može zahtijevati ozbiljniju pripremu. Zimski pneumatici, međutim, ne mogu nadoknaditi neprilagođenu brzinu, zbog čega su razmak, oprez i mirniji stil vožnje i dalje jednako važni.
Period od 1. novembra do 1. aprila zato nije samo administrativni rok, nego podsjetnik da se vozilo u hladnim mjesecima mora prilagoditi stvarnim uslovima na putu. Kada prvi snijeg stigne, najviše se vidi ko je pripremu završio na vrijeme, a ko je računao da će još koji dan proći bez zimskih guma i dodatne opreme.
