Neradna nedjelja u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je postala tema nakon što su se otvorila pitanja o mogućim izmjenama pravila koja su trgovcima i kupcima nametnula novi ritam od novembra 2024. godine.
Dok dio javnosti govori o potrebi da se zakon prilagodi manjim porodičnim radnjama i specifičnostima pograničnih sredina, federalni ministar trgovine Amir Hasičević tvrdi da ukupni promet nije doživio pad kakav su neki očekivali, a sindikati istovremeno upozoravaju da se ne smije olako dirati u pravo radnika na slobodan dan.
Rasprava nije nova, ali je dobila dodatnu težinu jer se više ne vodi samo o principu rada nedjeljom, nego i o tome kako taj propis djeluje na lokalne zajednice, porodične trgovine i velike trgovačke sisteme. U istoj priči sudaraju se interesi zaposlenih, poslodavaca, ekonomista i institucija koje moraju procijeniti da li postojeći model zaista jednako pogađa sve dijelove Federacije BiH.
Od trenutka kada je novi Zakon o unutrašnjoj trgovini stupio na snagu, mijenjala se i svakodnevica građana. Kupovina koja se ranije obavljala vikendom morala se prebaciti na druge dane, a trgovci su morali preurediti raspored rada, organizaciju smjena i dinamiku nabavke. Ipak, ispod te opće slike i dalje postoje velike razlike između većih gradova, manjih općina i mjesta uz administrativnu granicu s Republikom Srpskom.
Kako je uvedeno pravilo koje je promijenilo ritam trgovine
Neradna nedjelja u Federaciji BiH počela se primjenjivati u novembru 2024. godine, nakon što je stupio na snagu novi Zakon o unutrašnjoj trgovini. Prema informacijama iz izvora, prva nedjelja na koju se nova zabrana odnosila bila je 17. novembar iste godine. Time je u trgovinskom sektoru uspostavljen režim u kojem se prodajni objekti mogu organizovati od ponedjeljka do subote, uz ukupno radno vrijeme do 90 sati sedmično.
Osnovno pravilo je jasno: trgovine su zatvorene nedjeljom i tokom praznika, osim u slučajevima koje zakon izričito dopušta. Takva odluka nije uticala samo na raspored zaposlenih, nego i na način na koji građani planiraju sedmicu. Kupovina osnovnih potrepština, koja je ranije često ostajala za nedjelju, morala se preseliti na druge dane, što je posebno važno za porodice koje su vikend koristile za obavljanje većih nabavki.
Međutim, mjera nije svugdje ostavila isti trag. U većim urbanim sredinama trgovci su lakše rasporedili promet na preostalih šest dana, dok su manja mjesta i sredine uz granicu počela upozoravati da kupci mogu jednostavno otići tamo gdje prodavnice i dalje rade nedjeljom. Upravo zbog toga se pitanje neradne nedjelje sve više pomjeralo iz sfere radnog prava u polje lokalne ekonomije.
U praksi, ova odluka je stvorila mnogo više od administrativne promjene. Za radnike je nedjelja postala fiksni dan odmora, a za poslodavce obaveza da se poslovanje organizuje tako da se promet i potrebe kupaca rasporede unutar kraćeg radnog ciklusa. Istovremeno, javnost je počela pažljivije pratiti da li mjera zaista daje ekonomske rezultate koje su njeni zagovornici očekivali.
Šta kažu podaci, a šta upozoravaju ekonomisti
Federalni ministar trgovine Amir Hasičević, prema izvještavanju N1 BiH, odbacio je tvrdnje da je neradna nedjelja izazvala ozbiljan pad ukupnog prometa u trgovinskom sektoru. On se, kako je navedeno, pozvao na podatke Porezne uprave i istakao da se potrošnja uglavnom preraspodijelila na druge dane u sedmici. Takvo tumačenje polazi od pretpostavke da građani nisu prestali kupovati, nego su samo promijenili vrijeme kupovine.
U ekonomskom smislu, taj argument je važan jer pokazuje da ukupni sedmični promet ne mora nužno pasti samo zato što se jedan dan izuzima iz rada. Ako se veći dio kupovine preusmjeri na petak, subotu ili druge radne dane, efekat na zbirne rezultate može biti blaži nego što se u početku pretpostavljalo. Međutim, problem nastaje kada se prestane gledati prosjek i počne posmatrati konkretna lokalna zajednica.
Na to je ukazala ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović, upozorivši da zbirni podaci za cijelu Federaciju ne moraju pokazati kako mjera djeluje u pojedinom gradu ili općini. Neke prodavnice posluju u tržišnim uslovima koji su osjetljiviji od prosjeka, posebno ako su blizu granice gdje kupci imaju mogućnost da odu na drugu stranu i tamo obave kupovinu nedjeljom.
Zato se u raspravi sve češće razlikuju dvije ravni: makroekonomska, koja gleda ukupan promet na nivou Federacije, i mikroekonomska, koja otkriva pritiske u pojedinim sredinama. Upravo ta razlika objašnjava zašto se oko iste mjere mogu voditi potpuno različiti razgovori u Sarajevu, na periferiji većih gradova ili u mjestima koja žive od prolaznog prometa i blizine granice.
Radnici traže sigurnost, sindikati spominju kompromis
Za zaposlene u trgovinama neradna nedjelja ima i ličnu i profesionalnu dimenziju. Slobodan dan znači mogućnost da se planira porodični život, da se provedu sati s djecom, da se obave privatne obaveze i da se sedmica ne završava iscrpljujućim smjenama bez predaha. Zato dio radnika s rezervom gleda na svaki prijedlog koji bi mogao otvoriti prostor za vraćanje rada nedjeljom, makar djelimično.
Prema pisanju N1 BiH, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović govorio je o mogućem kompromisnom rješenju. Taj prijedlog podrazumijeva da bi manjim porodičnim trgovinama mogao biti omogućen rad nedjeljom, dok bi veliki trgovački lanci ostali pod postojećim ograničenjima. U istom okviru spominje se i veće plaćanje rada nedjeljom, što pokazuje da sindikati ne žele samo otvoriti pitanje rada, nego i zaštititi zaposlene od dodatnog opterećenja bez adekvatne naknade.
Takav prijedlog, međutim, otvara niz tehničkih i pravnih pitanja. Ko bi tačno spadao u porodičnu trgovinu, kako bi se spriječilo da se pravilo zloupotrijebi i na koji način bi se zaštitili radnici koji već rade u manjim objektima, ostaje dio šire rasprave. Iz izvora je jasno da eventualno izuzeće ne bi moglo biti jednostavno, jer bi zahtijevalo precizna pravila i nadzor kako radnici ne bi završili u nepovoljnijem položaju.
Zbog toga se čitava tema ne svodi samo na pitanje da li trgovina treba biti otvorena ili zatvorena. U središtu rasprave je i organizacija rada, sigurnost zaposlenih, stabilnost manjih poslovnih subjekata i mogućnost da se pravila prilagode bez narušavanja osnovne zaštite radnika koju je zakon pokušao uvesti.
Šta trenutno važi i zašto se oprez ne napušta
Iako se u javnosti govori o mogućem prilagođavanju pravila, izvor naglašava da prijedlozi o izuzecima za određene manje trgovine nisu isto što i promjena zakona. Tokom 2026. godine spominjalo se da je takva izmjena bila predmet rasprave, ali nije postala opće važeće pravilo. Drugim riječima, diskusija je otvorena, ali zakonski okvir nije automatski izmijenjen samo zato što se o njemu govori.
Da zabrana nedjeljnog rada i dalje važi, potvrđeno je i 15. oktobra 2026. godine, kada je Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona saopćilo da trgovci moraju poštovati postojeće propise. Iz tog ministarstva je navedeno i da se inspekcijski nadzor nastavlja te da će se postupati po prijavama mogućih kršenja zakona.
To je važan podsjetnik da je u ovoj priči razlika između političke rasprave i važećeg propisa veoma jasna. Dok institucije ne usvoje izmjenu i dok ona ne stupi na snagu kroz propisanu proceduru, trgovine su obavezne da se pridržavaju postojećeg rasporeda. Istovremeno, zakon već predviđa određene izuzetke za pojedine vrste prodajnih objekata, kao i mogućnost da lokalna zajednica kroz proceduru zatraži posebno izuzeće o kojem odlučuje Vlada Federacije BiH.
Upravo zato neradna nedjelja nije potpuno jednako pravilo za sve trgovinske djelatnosti, ali osnovna zabrana i dalje ostaje. Za građane i trgovce to znači da se svaki budući pomak mora pratiti kroz zvanične odluke, a ne kroz neslužbene najave ili usputne interpretacije.
U međuvremenu, trgovinski sektor ostaje između potrebe da prilagodi poslovanje i zahtjeva da se sačuvaju prava onih koji u njemu rade, posebno u sredinama gdje je i jedan izgubljeni dan dovoljan da promijeni tok kupovine i prihoda.
Zbog toga se rasprava o neradnoj nedjelji nastavlja i dalje, ali sada s više opreza i više konkretnih pitanja nego na početku. S jedne strane stoji stav da je slobodan dan važan za radnike i da ukupni podaci ne pokazuju dramatičan udar na promet, a s druge upozorenje da se u pojedinim mjestima, posebno uz granicu, posljedice ne mogu mjeriti istom mjerom kao u većim centrima.
U tom prostoru između statistike i svakodnevice ostaje i očekivanje da će svaka naredna odluka morati biti preciznija od prve.
