Ronilac Iacob Marinescu izvukao je trudnicu s dna napuštenog jezera kod Iașija, ali ono što je uslijedilo nakon spašavanja ostavilo je i njega i prisutne bez jasnog objašnjenja. Žena je, nakon što je došla svijesti, ispričala šta joj se dogodilo pod vodom i opisala prizor koji je i godinama kasnije ostao vezan za pitanje na koje niko nije uspio ponuditi potpun odgovor.
Sve je počelo na obali napuštenog jezera na rubu okruga Iași, gdje su pronađeni sandale, torba boje vrhnja, telefon u ružičastoj maskici i napola prazna boca vode. Uz te predmete bili su i tragovi bosih stopala koji su vodili pravo prema vodi, ali se nisu vraćali nazad, što je odmah sugeriralo da je neko ušao u jezero i da se nije sam uspio vratiti na obalu.
Za spasilačku ekipu to nije bilo obično mjesto intervencije. Jezero je nastalo na prostoru nekadašnjeg kamenoloma, a ispod površine su i dalje stajali ostaci metalnih konstrukcija, mašina i neravnine koje su već i same po sebi činile svako pretraživanje opasnim. Upravo zbog toga je i potraga za nestalom ženom zahtijevala posebnu opreznost, jer se ispod mutne vode mogao nalaziti gotovo svaki vid prepreke.
Iacob Marinescu je, prema opisu događaja, prije zarona još jednom provjerio opremu i dugo posmatrao površinu jezera. Tek kada je ušao u vodu, počela je potraga kroz slojeve tame, mulja i kamenja. U prvim minutama vidljivost je još bila dovoljna da svjetiljkom razlikuje oštećene metalne dijelove i dijelove podloge, ali kako je tonuo dublje, prostor oko njega postajao je sve nejasniji i teži za orijentaciju.
Na dubini od otprilike dvanaest metara ugledao je ženu zaglavljenu između dva stijenska i metalna elementa. Bila je nepomična, a haljina joj se prilijepila uz tijelo, dok je veliki stomak jasno pokazivao da je trudna. Prizor je, prema opisu, bio toliko neočekivan da je ronilac u tom trenutku morao brzo donijeti odluku i pažljivo je osloboditi bez dodatnog povređivanja.
Iacob ju je izvukao iz zaglavljenog položaja, nakon čega su on i ostali članovi ekipe počeli uspon prema površini. Na obali je već čekala ekipa spremna da reagira u trenutku kada je tijelo izneseno iz vode. U takvim okolnostima svaka sekunda je važna, a ovdje je izgledalo kao da se sve odvija na ivici između kasnog i pravovremenog zahvata.
Trenutak na obali koji je promijenio tok priče
Čim je izvučena iz vode, započeta je reanimacija. Prema opisu događaja, bolničar je nastavio s pritiscima na prsni koš iako je situacija djelovala izuzetno ozbiljno, a atmosfera je bila napeta i neizvjesna. Zatim je, nakon nekoliko napetih trenutaka, došlo do promjene koja je svima dala novu nadu.
U jednom trenutku ženino tijelo se naglo izvilo, zakašljala je i počela izbacivati vodu iz pluća, a zatim je duboko udahnula. Taj trenutak označio je prijelomni preokret u priči, jer je, prema navodima, žena ponovo počela disati. Kasnije je rečeno i da je dijete koje je nosila također živo, što je dodatno pojačalo olakšanje među prisutnima i ostavilo snažan dojam na sve koji su učestvovali u spašavanju.
Tek nakon što je prebačena u bolnicu i kada se dovoljno oporavila da može govoriti, počela je objašnjavati kako je završila u vodi. Prema njenoj priči, na jezero je došla nakon teške svađe s bivšim partnerom, ali nije imala namjeru ulaziti u vodu. Tvrdila je da se poskliznula na mokroj obali i pala, a zatim pokušala doplivati do sigurnog mjesta.
U tim pokušajima, kako je ispričala, noga joj se zaglavila između dva metalna komada skrivena pod vodom. Što se više nastojala osloboditi, situacija je postajala teža, a snaga joj je polako nestajala. Zrak je ponestajao, pokreti su slabili i u jednom trenutku, prema njenim riječima, dogodilo se nešto što sama nije znala objasniti.
Opis s dna jezera koji je ostavio otvoreno pitanje
U trenutku kada je došla do tog dijela priče, atmosfera u sobi se, prema opisu, promijenila. Iacob Marinescu je bio prisutan i pažljivo je slušao šta govori, jer se njen opis više nije odnosio samo na pad i spašavanje, nego na ono što je tvrdila da je doživjela dok je bila zarobljena na dnu jezera. Upravo tu priča dobija sloj koji ni kasnije nije mogao biti jednostavno objašnjen.
Žena je, prema priči, počela vrlo detaljno opisivati ono što je vidjela dok je bila na dnu. U dostupnom opisu nije precizirano šta je tačno ispričala niti zbog čega je njen iskaz bio toliko neobičan da je ostao bez jasnog tumačenja. Zbog toga je cijeli slučaj, iako je počeo kao dramatična spasilačka intervencija, u završnici dobio gotovo nerazjašnjen, lični i duboko uznemirujući ton.
Za Iacoba je posebno neobično bilo to što je žena opisivala detalje s dna jezera, mjesta na kojem ju je upravo on pronašao među metalnim ostacima starog kamenoloma. Taj detalj dao je čitavom događaju dodatnu težinu, jer nije riječ samo o spašavanju iz vode, nego o priči u kojoj se spašena osoba pozivala na prizore iz prostora koji je za spasioce bio poznat samo kao opasna, teško pregledna dubina.
U ovakvim pričama najdramatičniji trenutak često nije onaj kada osoba padne u opasnost, nego onaj kada se ispostavi da spašavanje ne zatvara sva pitanja. Ovdje je upravo to ostalo otvoreno: kako je žena doživjela trenutke ispod površine, šta je tačno vidjela i zašto je njen opis ostavio dojam koji ni sam ronilac nije mogao kasnije objasniti.
Ostao je i ljudski sloj cijelog događaja: od slučajno ili namjerno ostavljenih tragova na obali, preko borbe za dah ispod vode, do reanimacije koja je odlučila ishod jedne vrlo ozbiljne situacije.
U priči o napuštenom jezeru kod Iașija nisu se sudarili samo voda, metal i dubina, nego i rečenice koje je žena izgovorila nakon što se vratila svijesti, a koje su događaj pretvorile u nešto što i danas izaziva nelagodu i znatiželju istovremeno.
